Centar za kulturu Korčula

Kazališna predstava “Sutra (ni)je novi dan” Teatar EXIT, petak, 17.7. 21:00

Autorski projekt Ivica Boban i glumci
Igraju Iskra Jirsak, Mirela Videk Hranjec, Zoran Pribičević
Scenograf Dinka Jeričević
Kostimograf Ana Trišler
Oblikovanje svjetla Deni Šesnić
Glazba Willem Miličević
Koreograf Petra Hraščanec
Projekcije Dario Hacek
Majstori rasvjete Marino Frankola i Dragan Micić
Majstori tona Joško Širinić, Nebojša Paunković i Ivan Pavić
Vođenje projekcija Dragan Micić i Marino Frankola
Fotografija Radomir Sarađen
Dizajn plakata i programske knjižice Marin Mimica i Bojan Kanižaj
Suradnici na projektu Petra Kelvišer, Dominik Milanović, Ivo Živković, Franjo Smes, Tea Matanović, Iris Kranjčec, Emir Hadžović
Organizacija, promocija i prodaja Valentina Bastalec, Mirela Lautar, Vedrana Reberšak
Producent predstave Matko Raguž
Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT Matko Raguž

SUTRA (NI)JE NOVI DAN! je predstava o nizu naših problema, konflikata i dilema, otkačena i vesela, tužna i potresna, smiješna i gorka, za mlade i stare!
Na tragu svoje autorske uspješnice Kako misliš mene nema?! (odigrane preko 250 puta) Ivica Boban i Teatar EXIT vam predstavljaju tri nova mlada i talentirana glumca – Iskru Jirsak, Zorana Pribičevića i Mirelu Videk u predstavi Sutra (ni)jenovi dan! Oni se na temelju mnogostrukosti svojih osobnih, profesionalnih i društvenih identiteta u predstavi transformiraju u niz različitih likova i karaktera iz našega grada. Vidjet ćete ih – do grla u problemima, u suludim situacijama i interakcijama, sa svakovrsnim unutrašnjim i vanjskim konfliktima… i deliktima! Predstava je prilika da ih upoznate, da čujete njihove sulude, smiješno-gorke i potresne priče… jer i vas se tiču.
U dva sata virtuozne turboigre – oni će vam pričati o svojim željama i promašajima, o susretima, mimoilaženju i razilaženju, o samoći i čežnjama, o jalovim savjetima, konceptima i receptima… Predstava je živa vivisekcija problematične stvarnosti koju živimo i načina kako bježimo od nje…
Dođite i saznajte tko su ti ljudi što žive pored vas, što im se događa, muči i rastura. Kako su nadrapali i zašto su se raspali. Gdje su se zaje**** i zašto su naje****. Koji film furaju i u što ih guraju, o čemu maštaju i kako ispaštaju u današnjem vremenu sve veće bijede, u dehumaniziranom svijetu interesa i profita, u kojem su outfit, poze, lažna obećanja i promocije važnije od ljudi, njihovih života i smisla.
Ispreplitanjem stvarnog i fikcionalnog, autobiografskog i izmišljenog predstava propitkuje područja i traume rodnih, spolnih, seksualnih i tjelesnih identiteta – različite vrste poniženja, zanemarivanja, zlostavljanja, pedagoške i ljudske diskriminacije… i njihova maskiranja.

Stalnim promjenama perspektive od jednog lika do drugog, predstava s dirljivom empatijom ispovijeda djeliće njihovih života, ali i svakoga od nas. To je predstava o običnim ljudima, o njihovim osamljenostima, dvojbama i strahovima, o teškoći ostvarivanja odnosa s drugim… o ljudima kojima se dogodio život onako kako nisu željeli, o teškoćama da se krene u novi dan s nadom i vjerom, o pokušajima da se pobjegne i izbavi od traumatične prošlosti, da se spasi od još nepodnošljivije sadašnjosti i od potpuno neizvjesne budućnosti.
Ivica Boban

O likovima :

Predstava svjedoči o mladim ljudima bez perspektive – bez posla, stana, i osnovnih egzistencijalnih uvjeta, zrelim ljudima opterećenim kreditima, otkazima, neimaštinom i raspadanjem obitelji i o starcima s bijednim mirovinama, suočenim s bolesti i blizinom smrti. Želimir je klinac iz kvarta. Odrastao je bez roditelja u domu i sada preživljava tako što krade po tramvajima, bavi se džeparenjem. Krešo je zapustio studij zbog teških obiteljskih i životnih prilika i postao ovisnik o kompjuterskim igricama, Laki, njegov prijatelj iz škole postao je iz kompleksa manje vrijednosti ovisnik o teretani, vježbanju, steroidima i ženama, Vanesa, janjevka iz Dubrave radi na štandu i ima od djetinjstva problema s agresivnošću, njena prijateljica Miki, prazninu puni kao “šaptačica muškaraca” i nimfomanka, a duboko u sebi čezne za pravim odnosom, toplinom i ljubavi, dementni stari Slavko, umirovljeni profesor skuplja boce kako bi bio koristan i “jer svaka kuna dobro dođe”, a njegovoj ženi Slavici postalo je preteško i želi da se sutra više ne probudi, Anita Slavkova i Slavičina unuka je diplomirala farmaciju, ne može naći posao i nada se ljubavi s Krešom, Vinko, šljaker otpušten kao tehnološki višak, radi kao šljaker sve što mu ponude da prehrani ženu i djecu s kojima živi u 20 kvadrata i bijesan je na državu i banke.
Iz medija:
»Sutra (ni)je novi dan«: sunčana strana opustošene ulice
Iznimno empatično izabrane likove utjelovljuju Iskra Jirsak, Mirela Videk i Zoran Pribičević, pršteći od zaigranosti i užitka u transformacijama
Najveći entuzijazam predstavi poklanja glumac Zoran Pribičević, igrajući likove u rasponu od neposrednog dječaka do siromašnog sveučilišnog profesora u mirovini. Pribičević se baca u svoje protagoniste bez zadrške, intenzivno vjerujući u proces igre i tragajući za onim »neodoljivo ljudskim« u svakome, samim time i čitavoj predstavi poklanjajući neku vrstu terapijske šanse ili povjerenja da u svakoj hrpi fekalija sigurno blista i pokoji komadić nenaplativog blaga.
Slično je i s Iskrom Jirsak, fenomenalno sugestivnom i u likovima borbene janjevačke autsajderice i u liku bakice koja nas odmah na početku predstave potpuno emocionalno razoruža.
Nataša Govedić , Novi list

Još jedna majstorska klasa Ivice Boban
Glumačke bravure za suze i smijeh, zbilja dovedena izravno na kazališne daske i kazalište koje se s tom zbiljom može mjeriti, sitcom uživo i pokazna vježba, završni ispit glumačke škole ili majstorska klasa održana na pozornici…
…publika Teatra EXIT je dobila novi razlog za dolazak u crveno-crno kazalište…
Igor Ružić, T- portal

Svježe, snažno, suvremeno
Teatar EXIT do sada nije iznevjerio niti jednim gostovanjima na daskama Kazališno-koncertne dvorane u Slavonskom Brodu, no to može biti i opasno jer su i očekivanja publike redovito velika. Ipak, pokazalo se da redateljica Ivica Boban svoje veliko iskustvo i znanje kao umjetnička pedagoginja uspješno prenosi na mlade glumce izvlačeći iz njih gotovo nemoguće, tako da oni zadivljuju transformacijom, ulazeći s lakoćom iz lika u lik, uvjerljivo tumačeći različite životne priče.
Ovo je predstava o svakome od nas, o životu samom, u kojem se smijeh i suze ne smjenjuju nego dolaze zajedno i sretni smo kad odagnaju letargiju. Stoga, glumačkoj i autorskoj ekipi možemo uputiti samo čestitke na svježini, domišljatosti i umjetničkoj vještini.

D. Vanić, Posavska Hrvatska

Dodaj komentar

Skip to content