Centar za kulturu Korčula

Kazališna predstava za odrasle “ZOV DIVLJINE”, 26.10., 20:00

ZOV DIVLJINE

Vlastita produkcija Gradskog kazališta Scena „Gorica“

Tekst: Kristina Kegljen

Režija: Lea Anastazija Fleger

Glume:

Željka – Jasna Palić Picukarić

Anita – Nina Kaić Madić

Marina – Hana Hegedušić

Ivana – Ines Bojanić

 

Scenografkinja: Irena Kraljić

Kostimografkinja: Tea Bašić Erceg

Autor glazbe: Ivan Končić

Oblikovateljica svjetla: Vesna Kolarec

 

Voditelj tehnike: Tomislav Kotrla

Voditelj svjetla: Damir Sirotić, Milan Naglić

Voditelj tona: Tomislav Kotrla, Mislav Poduška

Frizura: Ana Kuštre i Marina Marincil („Do šminke i frizure za pol vure“)

Šminka: Vinko Tomašinjak („Do šminke i frizure za pol vure“)

Garderobijerka: Branka Krkanić

Autorica fotografija: Ines Novković

Autor snimke: Marko Šimić

Trajanje: 80 min

Ulaznica: 30,00 kuna

Kada se četiri žene nađu u dubokoj šumi, daleko od civilizacije, drama može započeti. Šuma ih polako uzima pod svoje, one zaboravljaju na svoje društvene inhibicije i otvaraju se jedna pred drugom kao nikada dosad. Na kušnju dolaze njihova dugogodišnja prijateljstva i veze s muškarcima koje su ostavili u civilizaciji, i dok ih divljina zove muklim urlicima, one spoznaju da su, usprkos trenju koje narušava njihove odnose, uistinu jedna drugoj najveća potpora. Kada ih izdaju mjehuri od života u koje su se tako toplo učahurile, nastupa njihova istinska divlja priroda. Možda ne trče s vukovima, ali shvate svoju veliku snagu koja je jača od svih životnih nedaća koje vrebaju u svakodnevici. I pritom se vraški dobro zabavljaju.

U današnje vrijeme posebno je teško biti žena. Da, imamo većinu prava zajamčenih zakonom. Da, imamo pravo biti liječnice, pjesnikinje, automehaničarke. Ipak, postoji određena vrsta podozrivosti prema našim željama da budemo što god poželimo. Društvo kao da se na neki uvrnuti i iracionalni način ujedinilo u želji da nas ipak pokuša smjestiti na „naše mjesto“. Ili smo odviše snažne, ili nedovoljno snažne; ili previše pričamo, ili smo nedovoljno prisutne; čas imamo sva prava ovoga svijeta, a u drugom trenutku nemamo pravo na osnovno ljudsko dostojanstvo u rađaonici. Ne zlostavljaju nas samo druge osobe, već i društvo i država, na mikro i makro razini.

Stoga je ova priča o četiri različite žene posveta svim ženama svih generacija. Njihov povratak prirodi kroz kampiranje dovodi ih do ludila, one „bacaju na kvasinu“. Ali u tom ritualnom povratku vlastitim prirodama one dolaze do snažnih i emancipatorskih spoznaja – da mogu biti što god žele i kakve god žele, da mogu i smiju osjećati bilo koju emociju na ovom svijetu. Iako se radi o komediji, „Zov divljine“ ipak se u velikom dijelu bavi našim samoćama, ali i poziva na okršaj sa svim tradicionalnim i ukalupljenim poimanjima ženstvenosti. Granice često treba srušiti kako bismo naučili više o sebi, a „Zov divljine“ pokazuje koliko je mala iskra dovoljna da rasplamsamo divlji plamen promjene.